preskoči na sadržaj

Osnovna škola Viktora Cara Emina Lovran

Login

e-Škola

Kalendar
« Travanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
Prikazani događaji

Brojač posjeta

       o2 top up online

UDŽBENICI

 

za novu školsku 2023. - 2024. godinu
 

KALENDAR RADA

 
JELOVNICI

RASPORED ZVONJENJA

STARIJI RAZREDI

ULAZAK: 7,50

1. SAT: 8,00 - 8,45

2. SAT: 8,50 - 9,35

3. SAT: 9,40 - 10,25

VELIKI ODMOR

ULAZAK: 10,45

4. SAT: 10,50 - 11,35

5. SAT: 11,40 - 12,25

6. SAT: 12,30 - 13,15

7. SAT: 13,20 - 14,05


MLAĐI RAZREDI

ULAZAK: 7,50

1. SAT: 8,00 - 8,45

2. SAT: 8,50 - 9,35

VELIKI ODMOR

ULAZAK: 9,55

3. SAT: 10,00 - 10,45

4. SAT: 10,50 - 11,35

5. SAT: 11,40 - 12,25

6. SAT: 12,30 - 13,15

VOZNI RED AUTOBUSA

LINIJA 32 i 32A

LINIJA 36

Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
INTERVJU S POVODOM
Autor: Ingrid Baljak, Tea Fledrović, 21. 5. 2018.

Razgovor s učiteljicom Glazbene kulture
Natalijom Banov, prof.
 
Izborom učiteljskog zvanja spojila sam dvije ljubavi: ljubav prema djeci i ljubav prema glazbi!
 
 
Nedavna promocija nosača zvuka s četrnaest odabranih pjesama u izvedbi
Dječjega zbora Lovranske črešnjice OŠ Viktora Cara Emina
te peta obljetnica njihova rada bili su povodom za naš razgovor s njihovom voditeljicom prof. Natalijom Banov, a razloga je puno, brojne vrijedne nagrade i priznanja Zboru i profesorici Banov.

Za početak, čestitamo Vama i Lovranskim črešnjicama na posljednjem uspješno završenome poslu izdavanja nosača zvuka. Recite nam kako je taj nosač zvuka nastajao i kakvo on ima značenje za Lovranske črešnjice, je li to kruna vašega zajedničkog petogodišnjeg rada?

Hvala na čestitkama! Ideja za izdavanjem nosača zvuka nastala je na početku prošle školske godine kada smo u školi planirali aktivnosti vezane uz obilježavanje 50. obljetnice školske zgrade. Kako smo od mojeg dolaska u Školu polako snimali pjesme, skupilo ih se dovoljno za jedan nosač zvuka pa je velika obljetnica Škole, kao i naša peta, bila dobra prilika za njegovo izdavanje. Ne bih rekla da je nosač zvuka kruna petogodišnjeg rada (ipak je to odlazak na državno natjecanje zborova),  ali svakako je jedan zapisan trag našeg djelovanja. Nosač zvuka je također važan promotivni materijal kojim će se ubuduće predstavljati Zbor i Škola.

Kakvi su dojmovi s promocije u Gervaisu i kakav je osjećaj poslije svega?

Dojmovi iz Gervaisa su prekrasni! Budući da nikad dosad nisam imala prilike nastupati u Gervaisu, moram priznati da sam bila puna straha zbog nepoznavanja akustike i karakteristika prostora. Nije lako nastupati u gluhim dvoranama, u kojima se pojedini dijelovi zbora međusobno ne čuju zbog neadekvatne akustike. No Gervais je ispunio moja očekivanja. Osim što je dvorana prekrasna, atmosfera na koncertu bila je puna emocija. Osjetili su to i moji zboristi,  a mislim da je to osjetila i publika.

Znamo da su Lovranske črešnjice vrlo uspješne od svoga osnutka prije pet godina i da cijelo to vrijeme nižu nagrade i priznanja. Kakvo značenje za Vas i Vaše zboraše one imaju i biste li među njima izdvojili neku osobito važnu ili dragu?

Svaka nagrada i priznanje  poticaj su za daljnji rad i napredak. Od dosadašnjih nagrada ipak izdvajam osvojeno 4. mjesto i Srebrnu plaketu na državnom natjecanju zborova Glazbene svečanosti hrvatske mladeži u Varaždinu 2017.g., najznačajnijem zborskom natjecanju u Hrvatskoj u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje. Osvajanje 4. mjesta (od 15 zborova iz cijele Hrvatske koji su prošli županijske razine natjecanja)  vrlo je velik uspjeh posebno ako se uzme u obzir da Lovranske črešnjice okupljaju učenike od 2. do 8.r., a na tom smo se natjecanju ogledali u konkurenciji troglasnih starijih školskih zborova od 5. do 8. r.! Zato sam iznimno ponosna na svoje zboraše!

Vjerujemo da se do ovako vrijednih ostvarenja, kao i u svemu drugome, dolazi samo predanim radom, ali zasigurno je neophodan i glazbeni talent. Koje su osobine potrebne svakome članu ovakvoga zbora da bi se održala kvaliteta rada i koliko je pritom važan glazbeni talent?

Kao i u svakoj ljudskoj djelatnosti, talent je važan, ali samo je manji dio uspjeha. Ipak je važniji rad, rad i opet rad! Talent je vrlo širok pojam, a mi bismo u općeobrazovnim školama trebali prepoznati talentirane učenike, raditi s njima koliko možemo u uvjetima koje imamo te ih usmjeriti u daljnje usavršavanje. Glazbeni talent također je vrlo širok pojam pa se kad netko lijepo pjeva, odmah podrazumijeva i da je talentiran. To i nije baš tako. Miješaju se pojmovi glazbenih sposobnosti i talenta. U radu u školskom zboru talent se brzo uoči jer takav učenik naprosto „iskoči“ sa svojim glazbenim mogućnostima. Od zboraša se očekuju razvijene određene glazbene sposobnosti, a to je prije svega sposobnost reprodukcije, intonacija i ritam. Pjevačke mogućnosti mogu se razvijati redovitim vježbanjem, ali i pri tome postoje određene granice. Slično kao i u sportu, uostalom!

Koliko članova danas imaju naše Črešnjice, kojega su uzrasta i tko sve može postati njihovim članom?

Črešnjice trenutno broje 50 članova od 2. do 8. razreda. Zbor čine učenici  matične lovranske škole, ali i 15 učenika iz PŠ Eugen Kumičić iz Mošćeničke Drage i jedan smo od najvećih školskih zborova u Županiji.

Na početku školske godine provodim audicije za nove članove (to su uglavnom učenici 2. razreda, ali i ostali zainteresirani). Iako je bilo prigovora zašto se provodi audicija i zašto članom ne mogu postati svi zainteresirani, kvalitetan rad, napredak, a time i rezultati ne mogu doći ako nema selekcije. Nažalost, selekcija postoji u svim ljudskim djelatnostima i aktivnostima. Također, pri audicijama u Zbor uključujem i učenike koji možda ne pokažu posve razvijene sposobnosti intonacije i reprodukcije te imaju vrlo mali opseg glasa dajući im priliku da se vježbanjem u Zboru razviju. Nažalost, ponekad pri tome i pogriješim, a ponekad se i iznenadim brzinom napretka. U Školi ima još puno djece koja bi mogla biti članovima Zbora i žao mi je da se ne odlučuju priključiti mu se. Lovran je i poznat po velikom broju osoba koje se bave glazbom. Sigurna sam da je naš zbor baza za neke buduće lovranske glazbenike!

Koja je sljedeća zajednička želja i cilj Vas i Vaših zboraša?

Sljedeće školske godine u studenome planiramo na Hrvatski dječji festival koji se održava u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Voljela bih da se tijekom dviju školskih godina uspijemo ponovo pripremiti za državno natjecanje u Varaždinu, ali imam i neke ideje za nove projekte, no za njihovo ostvarenje potrebno je osiguravanje brojnih uvjeta. Djelovanje zbora je skupo (samo prijevoz zbora na neki nastup iziskuje poprilična sredstva), a da i ne spominjem ostale troškove ako se radi o smještaju, kotizacijama, troškovima snimanja itd. Zato je potpora radu našega zbora od strane ravnateljice nemjerljiva.

Znamo da ste i prije dolaska u našu školu bili uspješna učiteljica i voditeljica dječjih zborova. Kako vidite Črešnjice i svoj rad s njima u usporedbi s onim prethodnim?

Teško je uspoređivati različite vrste zborova s obzirom na dob djece i uvjete u kojima oni djeluju. Mislim da je lakše raditi u tzv. amaterskim zborovima (zborovima koji djeluju u okviru udruga) jer imaju bolje termine za održavanje proba, ponekad jaču roditeljsku potporu, a i financijski je lakše pratiti potrebe zbora s obzirom na članarine i veće mogućnosti dobivanja sredstava za rad. Školski zborovi ovise o satnici koja je takva da nikada na probama ne mogu biti svi članovi zbog redovne, izborne, dopunske i dodatne nastave te ostalih aktivnosti u školi. Mi to relativno uspješno rješavamo zahvaljujući razumijevanju kolega učitelja pa kada se bliži neki značajniji nastup, učitelji opravdavaju izostanke zboraša s njihovih nastavnih sati, a tu je i pomoć roditelja, posebice onih iz Mošćeničke Drage koji dovode svoju djecu na zajedničke probe u Lovran. No iz tih razloga školskim zborovima treba i više vremena za pripremu nekog programa u odnosu na amaterske.  Nadalje, teže je raditi sa zborovima s djecom različite dobi kao što je naš. No za razdvajanje na mali i veliki  zbor treba podjednak broj učenika mlađih i starijih razreda (u našem zboru prevladavaju mlađi). Također je potreban i veći broj sati što prema postojećim pravilniku Ministarstva znanosti i obrazovanja više nije moguće kao što je to bilo nekad.

Što se tiče usporedbe, Črešnjice su na putu da postanu moj dosad najbolji zbor!

Za svoj ste rad kao učiteljica Glazbene kulture 2016. godine dobili i Županijsku nagradu. Što Vam ona znači?

Iako je logičnije najprije dobiti nagradu niže pa tek onda više razine, u mojemu je slučaju to, eto, obrnuto! Godine 2011. dobila sam najveću nagradu državne razine, Nagradu Ivan Filipović  koju Ministarstvo znanosti i obrazovanja dodjeljuje najuspješnijim odgojno-obrazovnim djelatnicima. Potom je, 2016., uslijedila i Županijska nagrada. Obje su veliko priznanje za uspješan rad i velik poticaj za daljnji napredak i razvoj. Čine me izrazito zadovoljnom i sretnom jer dokazuju da se rad i trud u konačnici ipak prepoznaju. Moram otkriti i jedan podatak, meni neobično važan, kojim se naročito ponosim, a to je da sam pri izboru za Županijsku nagradu jedina dobila maksimalan broj bodova otkad se Nagrada dodjeljuje!

Kako ste i kada prepoznali vlastiti dar za glazbu i što Vas je potaklo da postanete učiteljica Glazbene kulture?

Ljubav prema glazbi pokazivala sam odmalena. I ja sam kao djevojčica pjevala u školskim zborovima i učila svirati klavir. Isto tako, već odmalena sam znala da ću postati učiteljica koja će voditi zbor! Još sam kao djevojčica počela uglazbljivati prve pjesme za neki svoj budući zbor. Zato sam najprije završila studij Razredne nastave i ostvarila želju da postanem učiteljica koja vodi zbor. Kako je već moj prvi zbor bio uspješan, bilo je nužno usavršavati se pa sam se doškolovala i postala učiteljicom Glazbene kulture. Sve to vrijeme, od djetinjstva pa do danas, skladam za djecu i na taj način izražavam svoju kreativnost, a izborom učiteljskog zvanja spojila sam dvije ljubavi: ljubav prema djeci i ljubav prema glazbi!

Možete li našim učenicima na temelju svoga rada i iskustava dati kakav koristan savjet o tome kako prepoznati vlastite talente i biti uspješan u svome radu?

S obzirom da sam u obrazovnom sustavu punih 27 godina, iskustvo je vrlo bogato. Kako sam na početku spomenula, talent je samo manji dio uspjeha, sve ostalo je rad, trud, vježba. Iako današnje generacije mladih drukčije doživljaju i promatraju svijet oko sebe  i u svemu žele odmah i sve, u većini ljudskih djelatnosti bez napornog rada, truda, odricanja pa čak i žrtvovanja i muke, pri čemu je posebno važan i timski rad,  nema uspjeha, napretka ni boljitka. Rad našeg zbora upravo to i dokazuje pa je to i moja poruka!

Zahvaljujemo Vam što ste izdvojili svoje vrijeme za ovaj razgovor i želimo Vam još puno zadovoljstva, uspjeha i nagrada u daljnjemu radu s našim Črešnjicama.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju