Pokazali su nam pse i njihove kućice (napravljene od željeznih rešetki i krova) u kojima su bili smješteni. Odmah smo uvidjeli da su uvjeti povoljni, no dolaskom sve više životinja u Azilu dolazi do manjka mjesta i hrane, premalo je prostora za veliku količinu pasa koja još uvijek dolazi. Od volontera upoznali smo dvije starije umirovljene gospođe kojima je potrebna mlađa snaga. Dopustile su nam da uđemo u neke pseće domove i poigramo se sa štencima. Evo nekih pitanja koja smo postavili i dobili odgovore:

Najčešće se udomljavaju štenci.

Ovisi o veličini boksa, ali u prosjeku stanu od 3-4 velika psa.

Prebace ih u drugi boks, a nakon nekog vremena pronađe se stalni udomitelj.

Svi volonteri trude se omogućiti što bolje uvjete za pse, redovitim čišćenjem, mijenjanjem dekica, zdjelica za hranu i vodu.

Najviše nedostaje hrane, ali i novaca kako bismo im omogućili što bolji i zdraviji život.

Vrlo ih je malo, a to su većinom umirovljenici koji se brinu za pse preko  tjedna, a preko vikenda im pomažu mladi volonteri.

Da, najčešće su to najmlađe generacije koje ih vode u šetnju.

Neke pronađemo u šumi, neki sami dođu, a najčešće ih ljudi radi neke situacije ostave kod nas.

Često su zlostavljani pa su agresivni i potrebno im je dulje vrijeme da se prilagode i pripitome, a pronalazimo i one bolesne kojima je potrebna medicinska pomoć.

Od 2 – 3 tjedna radi provjeravanja uvjeta budućih udomitelja.

Ne, tijekom noći ostaju sami.

Da, ali ne toliko često.

Treba biti punoljetan i ispuniti prijavu.

Drago nam je da smo uspjeli pomoći napuštenim životinjama, osigurati im hranu i financijska sredstva za lijekove. Ako ste u mogućnosti, pomozite životinjama!

UČENICI: Filip Borojević, Anja Aničić, Luka Gudelj, Lea Gržeta,
Lana Gojko, Mia  Kovačević, Loreta Lukić