Povodom Međunarodnog dana žena i djevojaka u znanosti, novinarska skupina Glasa škole razgovarala je s dr. sc. Đurđicom Cekinović Grbeša, doktoricom znanosti, liječnicom infektologinjom i izvanrednom profesoricom na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Dr. Cekinović Grbeša predstojnica je Klinike za infektivne bolesti u Kliničkom bolničkom centru Rijeka, gdje se u svakodnevnom radu bavi liječenjem pacijenata s infektivnim bolestima, ali i znanstvenim istraživanjem te obrazovanjem budućih liječnika. U razgovoru nam je ispričala kako je izgledao njezin put do medicine i znanosti, što ju motivira u radu te poslala važnu poruku mladima, osobito djevojkama koje razmišljaju o karijeri u znanstvenom području.
Što ste voljeli u školi, koje predmete?
U školi sam voljela sve predmete, ali u osnovnoj školi sam najviše voljela tjelesni, a u srednjoj školi kemiju.
Kakav je bio Vaš put do fakulteta? Kako ste došli do toga da budete doktorica?
Normalan. Išla sam u Prvu riječku hrvatsku gimnaziju i tijekom školovanja sam uvijek naginjala prirodnim predmetima, znači biologiji, kemiji i fizici. Zatim sam upisala medicinu. Medicina je poziv. To nije zanimanje, nego poziv. To znači da čovjek osjeti da želi biti liječnik. Ja sam zapravo uvijek znala da ću biti liječnica. Kad sam završila gimnaziju, upisala sam Medicinski fakultet u Rijeci.
Koja Vam je bila najdraža knjiga?
To se jako mijenja. Tijekom osnovne škole sam najviše voljela Dnevnik malog Jurića. To je jedna sjajna knjiga našeg riječkog autora koji se zove Daniel Kokić. Napisao je roman o dječaku osnovnoškolske dobi i njegovoj svakodnevici. Preporučam da svi pročitate jer je jako smiješna i zabavna. Tijekom srednje škole sam voljela sve knjige iz lektire, osim starije literature poput Ilijade, Odiseje i antičkih pisaca. Kasnije su mi brojne knjige došle pod ruku. Jako volim čitati. Vama preporučam sve knjige o Harryju Potteru. On je apsolutni favorit u odnosu na Gospodara prstenova. Osim fantazije, volim kriminalističke trilere, na primjer Jurice Pavičića. Zadnja knjiga koju sam pročitala zove se Usta puna mora. To je jedna divna knjiga.
Čitajte, naći ćete predivne knjige!
Preporuka za čitanje:
Daniel Kokić,
Dnevnik malog Jurića
Je li teško raditi kao znanstvenica, posebice u muškom okruženju?
Ja sam nakon završenog fakulteta počela raditi kao znanstvenica, kao znanstveni novak na Medicinskom fakultetu u Rijeci, gdje sam radila na doktoratu, i rekla bih da u znanosti nije teško raditi. U znanosti je jako zabavno i interesantno. Ako ste znatiželjni, ako želite istraživati i dobivati nova znanja, nije nimalo teško. I uopće ne ovisi radite li s muškarcima ili sa ženama.
Također, u kliničkoj medicini s pacijentima nije teško raditi ako ste posvećeni radu i ako volite svoj posao. Ne bih dijelila poslove na muške i ženske, niti na slabije i teže, nego prema tome koliko volite raditi svoj posao.
Kako potaknuti djevojke da se više bave znanošću?
Poticati ih na čitanje i poticati ih na razmišljanje. Kada nešto pročitate i razmislite o tome, stvore vam se nova pitanja. Pitate se zašto je nešto tako, odakle je i kako bi moglo biti drugačije. Samo čitajte i razmišljajte o onome što ste pročitali i doći će vam milijun ideja na pamet.
Je li u Vašem obrazovanju bilo puno STEM-a i je li to zahtjevno?
Ovisno. Medicina je specifična grana, ali bih rekla čak i da nije.
Postoji li neki trik kako sve to savladati?
Dobro se organizirati i ne raspršiti se u željama. Vidjeti svoje prioritete, što vam je važno u cilju koji želite postići. Ima puno podražaja danas, ali ako imate prioritete u ciljevima, onda ćete sve stići.
Čime se bavite?
Moje primarno znanstveno područje je infektologija, odnosno infektivne bolesti. Unutar infektologije znanstveni dio sam više radila na patogenezi virusnih infekcija. Konkretno, moj doktorat je iz patogeneze citomegalovirusne infekcije u mozgu. Kao infektologinja bavim se infekcijama svih organskih sustava.
Radite li puno eksperimenata?
Nažalost, sada sve manje jer sam prvi dio svoje znanstvene karijere završila. Danas ne radim baš eksperimente, nekad sam ih radila puno više. Danas netko drugi napravi tehnički dio eksperimenta, a onda ja analiziram rezultate, stvaram znanstvene radove i opisujem rezultate istraživanja u kontekstu dosadašnjih saznanja. Znanost nisu samo pokusi, nego je znanost i interpretiranje rezultata koje ste dobili u odnosu na druge znanstvenike. Znanost je proširena po cijelom svijetu i kada se bavite znanošću, morate pratiti i znanstvene rezultate drugih istraživača.
Kako izgleda Vaš radni dan?
Kao liječnica, infektologinja, radni dan počinje tako da, kada dođem u kliniku, brinem se o bolesnicima koji su hospitalizirani u Klinici za infektivne bolesti. Pratimo njihovo stanje, nalaze koje im radimo te njihov oporavak i odgovor na liječenje.
Ovo gdje se nalazimo je specijalistička ambulanta za infektivne bolesti. Primamo pacijente koji dolaze, pregledavamo ih, postavljamo dijagnozu i određujemo liječenje. Također, profesorica sam na Medicinskom fakultetu u Rijeci pa, kada imam nastavu, predavanja, vježbe ili seminare, radim sa studentima. Kada je u pitanju istraživanje, dominantno sada radimo s ljudima. Značajni projekti su vezani uz neke bolesti. Tada radimo laboratorijske analize u krvi ili drugim tjelesnim tekućinama i zatim interpretiramo rezultate koje smo dobili.
Pomažu li Vaša otkrića u Vašem radu s pacijentima?
Da!
Istraživanja usmjeravam na ono što je korisno, pa u ovom slučaju i za liječenje. Moje istraživanje citomegalovirusne infekcije pokazalo se korisnim za primjenu antivirusnog lijeka kod male djece. Trenutno istraživanje koje planiramo raditi je analiza imunoloških odgovora u mokraći osoba koje imaju infekciju u mokraćnom sustavu, što će nam reći koji je antibiotik bolje dati ili treba li dati druge preparate koji pomažu imunološkom odgovoru.
Koja je Vaša poruka za mlade danas?
Budite zainteresirani, ne bojte se i budite znatiželjni!
Toliko ima divnog znanja u kojem ćete uživati. Čitajte, pratite područja koja vas zanimaju i nikad se nemojte ustručavati pitati — svoje profesore, učitelje, roditelje, one za koje mislite da vam mogu dati odgovor. Pitajte i budite znatiželjni.
Razgovor s dr. sc. Đurđicom Cekinović Grbeša pokazuje kako se znanost, medicina i obrazovanje mogu uspješno ispreplitati kada su vođeni znatiželjom, predanošću i ljubavlju prema poslu. Ovakvi primjeri potvrđuju koliko su žene i djevojke važan dio znanstvene zajednice te koliko svojim znanjem i radom doprinose društvu. Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti podsjeća nas da znanost treba otvorenost, raznolikost i hrabre mlade ljude spremne učiti i stvarati.
Za Glas škole: Liza Vlah i Luka Pudić.
Fotograf: Niko Elioni.
