Lovranska Marunada, jubilarna pedeseta, ove je godine ujedinila lokalnu zajednicu, posjetitelje i zaljubljenike u mirisne plodove jeseni — marune. Osim što čuva tradiciju i oživljava stare običaje, Marunada je i mjesto susreta različitih generacija, volonterskog duha i kreativnosti. Upravo kroz tri kratka razgovora koje je vodio član naše novinarske skupine „Glas škole“, Luka Pudić, zavirili smo iza kulisa ove manifestacije i otkrili što sve stoji iza njezina uspjeha.
Antonia Katić iz Društva “Naša djeca” Opatija otkriva nam koliko je važno uključiti najmlađe u očuvanje tradicije i stvoriti prostor za igru, maštu i zajedništvo.
Luka: Organizirate li svake godine radionice za malene?
Antonia: Tako je. Ovo je već 19. Mića marunada va Lovrane. Znači da zadnjih 19 godina organiziramo Miću marunadu — DND Opatija u suradnji s Općinom Lovran i Turističkom zajednicom Općine Lovran. Sudjelovat će djeca Osnovne škole Viktora Cara Emina i Osnovne škole “Rikarda Katalinića Jeretova” Opatija, područne škole Ičići i Volosko. Očekujemo više od 300 djece. S nama su volonteri koji nam pomažu — vijećnici Grada Opatije, Volonterski klub Prve riječke hrvatske gimnazije te četiri volontera iz Slovačke koji su ovdje preko Erasmus+ programa.
Luka: Sviđaju li se djeci ovakve radionice?
Antonia: Djeci se uvijek sviđaju ovakve radionice. Imamo 13 različitih radionica: Priče našeg kraja, Glagoljica u Lovranu, Niti koje nas spajaju — rikamevanje, četiri likovno-kreativne radionice, eko radionicu, boćanje, vatrogasce, Priča o lovranskim vodonošama, izradu lovranskog guca, Kvarnerovale, Pleti, pleti mrežu i čvor spleti te Naše ča.
Radionice se održavaju u šatoru od Vele marunade i galeriji Laurus u Lovranu, u Kući lovranskega guca, a nekoliko radionica održava se i u šetnji po Lovranu. Ostale su u vatrogasnom domu, boćarskom klubu i Sportsko-ribolovnom društvu “Zubatac”.
Luka: Hvala puno na intervjuu. Nadam se da će se djeci svidjeti.
Antonia: Hvala, Luka, što si došao i popratio nas.
Jedan od brojnih volontera koji Marunadu čine bogatijom, posebice za djecu — Mihael Šorić — govorio je o svom volonterskom iskustvu.
Luka: Koliko si već godina volonter?
Mihael: Ovo mi je treća godina i planiram još četvrtu.
Luka: Vole li te djeca kao volontera?
Mihael: Nadam se da da. Volim volontirati jer mislim da to pomaže djeci.
Luka: Sviđa li ti se volontirati?
Mihael: Zna biti ponekad naporno kad treba puno toga napraviti, ali mi se sviđa volontirati.
Naposljetku, načelnik Općine Lovran, Bojan Simonić, podijelio je s Lukom svoj pogled na značaj manifestacije za lokalnu zajednicu, gospodarstvo i očuvanje identiteta Lovrana.
Luka: Što za vas znači Marunada?
Bojan: Marunada je za mene jedno predivno razdoblje početka jeseni, kada uvijek imamo priliku iznova sresti naše prijatelje iz Lovrana, podružiti se i zabaviti. S druge strane, to je događaj kojim njegujemo zajedništvo i čuvamo tradiciju ovog kraja.
Luka: Pošto je ovo 50. godina, hoće li biti posebnija od drugih?
Bojan: Zapravo, ovo nije 50. godina, nego 50. po redu Marunada, jer smo je zbog korone dvije godine preskočili. Hoće li biti posebnija? Svaka je posebna na svoj način, i to što je pedeseta ili sljedeća, pedeset i prva, ne znači da će biti išta lošija od ove.
Luka: Pošto je Općina organizator manifestacije, je li sve proteklo po planu, kako ste zamislili?
Bojan: U prvom redu, što se tiče samog otvorenja, za sada je sve bilo u redu. Kod Marunade je najbitnije da je lijepo vrijeme — kao i kod svih manifestacija na otvorenom — i ono nas je, srećom, zasad poslužilo.
Ovogodišnja Marunada tako je još jednom protekla u ugodnom ozračju, ispunjena mirisima pečenih maruna, osmijesima posjetitelja i duhom zajedništva koji već desetljećima čini srce Lovrana. Tradicija se nastavila u najboljem mogućem duhu — uz dobru volju, suradnju i veselje svih sudionika.
Tekst i fotografije: Luka Pudić, 6.a
