Osnovna škola Viktora Cara Emina Lovran
| « Svibanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
ZAKON O ODGOJU I OBRAZOVANJU U OŠ I SŠ
PRAVILNIK O OCJENJIVANJU U OŠ I SŠ
GODIŠNJI PLAN I PROGRAM RADA, ŠK. 2023./2024.
PRAVILNIK O NAČINU PROVOĐENJA AKTIVNOSTI NA PROMICANJU SPOZNAJA - DUHANSKI PROIZVODI
PRAVILNIK O NAČINU KORIŠTENJA VLASTITIH PRIHODA
POSLOVNIK O RADU KOLEGIJALNIH TIJELA OŠ VIKTORA CARA EMINA, LOVRAN
POSLOVNIK O RADU VIJEĆA RODITELJA
1. SAT: 8,00 - 8,45
2. SAT: 8,50 - 9,35
3. SAT: 9,40 - 10,25
4. SAT: 10,50 - 11,35
5. SAT: 11,40 - 12,25
6. SAT: 12,30 - 13,15
7. SAT: 13,20 - 14,05
1. SAT: 8,00 - 8,45
2. SAT: 8,50 - 9,35
3. SAT: 10,00 - 10,45
4. SAT: 10,50 - 11,35
5. SAT: 11,40 - 12,25
6. SAT: 12,30 - 13,15
11. listopad 2012. Put nas je vodio u Karlovac. Razlog je dodjela nagrada za natječaj Moja prva knjiga. Tonko Pavičević (2. mjesto) i Ema Dijan (1. mjesto) u Kulturnom domu „Zora“ dobili su zaslužene nagrade. Najsretnija je bila Ema jer je njena slikovnica tiskana i dobila je pohvale poznatih hrvatskih pisaca Sanje Pilić i Tita Bilopavlovića. Nadamo se da će mnogi učenici pročitati Eminu slikovnicu Moja prva slikovnica koju možete posuditi u školskoj knjižnici.
Pročitajte što je o dojmovima i događaju napisao Tonko.
Put u Karlovac
(Jedan od sretnijih dana u mom životu)
Tjednima sam isčekivao taj dan. Razmišljao, sanjao, maštao. I napokon je stigao. Dobro društvo (mama, brat, prijateljica i učiteljice), smijeh i zabava pratilo me po putu.
Na ulasku u Gorski kotar dočekala nas je jesen. Niska temperatura, suho lišće - tipično. Prva stanica – Fužine. Moj dragi tata dočekao nas je na jezeru Bajer i svi smo se ukrcali na brodić. Fine, mirisne štrudle od borovnica, posložene na pladnju privukle su moju pažnju. Ploveći jezerom ugledali smo bijelog labuda, a gusto zelenilo koje se nadvilo nad jezerom podsjećalo me na filmove o Amazoni. Tata je mog mlađeg brata strašio pričom o jezerskom čudovištu Drekavcu. Mene i moje društvo ta je priča samo nasmijala. Puni dojmova krećemo k našem cilju – Karlovac.
Ulaskom u kazalište koji se zove Zorin dom, osjećao sam se ponosno. Moja slikovnica među hrpom drugih izborila se za nagradu. I to po drugi put! Ponosan sam bio i na svoju prijateljicu Emu. Njena je slikovnica na vrhu postolja. Slikanje, slikanje,... To me baš ne oduševljava!
Program je bio nezaboravan. Voditelj je bio odličan, a predstava „Bajka zbrčkalica“ nasmijala me do suza. Publika se tresla od smijeha.
Poslije svečane dodjele nagrada, izgladnjeli, otišli smo na pizzu. Jeo sam i bolje pizze, ali dojam je popravila rukometna utakmica na TV-u.
Vrijeme je za pokret! Ali, primamio nas je miris pečenih, pucketavih kestena. Prljavih prstiju prošetali smo kroz prekrasno uređen park i umorni krenuli kući. Moj brat je zaspao čim je auto krenuo, a Ema i ja smo, puni dojmova, pričali i pričali...
Ovaj dan bio je fantastičan. Šteta što takvih dana u godini nema više.
Tonko Pavičević, V.a
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
